MUSTAFA BALJE
Mustafa Balje je rođen 1967. godine u Restelici kod Dragaša. Osnovnu školu je završio u Kočanima (Makedonija), srednju i Višu Pedagošku školu u Prizrenu, dok je u Prištini studirao sociologiju.
Član je Udruženja pisaca Kosova (LSHK). Novinarsku karijeru je počeo u pisanim medijima (Selam, Kosovski avaz i Alem), bio je dopisnik za Radio Sarajevo, Federalnoj TV i Agenciji Anadolija. U javnom servisu RTK-a (Radio-televizija Kosova) je od formiranja Redakcije na bosanskome jeziku. Računajući izbor pjesama Orfejevo ogledalo, objavio je pet knjiga poezije, Leptiri po pločnicima (2009), Gošća (2013), Noćno putovanje (2015) i Ademov mjesec (2017). Sa Sadikom Idrizijem Aljabakom, koautor je Antologije poezije Gore, dok su mu u pripremi stihozbirka Otok od živog srebra i roman-prvijenac Slijepe godine.
Za svoj pjesnički rad je krajem 2015. godine osvojio jednu od prvih nagrada Udruženja pisaca Kosova (LSHK). Iste godine je dobio i općinsko priznanje grada Prizrena, za književnog stvaraoca godine. Također, je novembra 2020. godine, na Regionalnim pjesničkim susretima Drini poetik, osvojio priznanje Metafora III.
Njegove su pjesme objavljivane u mnogim zbornicima, antologijama i časopisima. Da pjesništvo Baljea ima i regionalni značaj, govori činjenica da su mu radovi objavljivani u Sarajevskim sveskama, listu Preporod, a u prijevodu na albanskom objavljivani i u tiranskoj Poeteci, prištinskom časopisu Metafora, turskom časopisu “Imza”…
Izdavačka kuća Udruženja turskih pisaca Kosova mu je objavila i prepjev knjige Leptiri po pločnicima na turskom jeziku (Kaldırımlara Konan Kelebekler). Ovo udruženje mu je 2016. godine uručilo i priznanje za pjesnika godine.
Učesnik je na mnogim književnim susretima i festivalima međunarodnog karaktera, dok su njegovi radovi uvršteni i u školskim udžbenicima u nastavi na bosanskome jeziku na Kosovu, Srbiji i u S. Makedoniji. Svoj doprinos na očuvanju bošnjačkog nacionalnog bića na Kosovu dao je učestvujući u skoro svim inicijativama, prije i poslije rata na Kosovu. Posebno u radu civilnog društva, preko Foruma Bošnjaka Kosova i Konsultativnog Vijeća zajednica pri Uredu Predsjednika Republike Kosovo. Također, u novije vrijeme radi na promociji bošnjačkog književnog stvaralaštva na Kosovu. Živi u Prizrenu.
SA BUKOVSKIM I JAJJAMOM
Velika zvijezdo! U čemu bi se sastojala
tvoja sreća kada ne bi imala one kojima sijaš!
(Zaratustrin predgovor)
I s ovom ću pjesmom,
bremenitom i teškom, ipak zaspati.
Škripe kapije, šušti lišće, talasaju mora,
jecaju domovine, bukte ratovi,
život se rađa i umire,
pulsira Zemlja.
Smiju se prolaznici, tuguju zaljubljeni,
Negdje tamo, po perivojima
i zaboravljenim svjetovima
snivaju moji čudesni likovi
u bezbroj pokretnih slika.
Izronim i utapam se
u vremensko satiranje.
Bez pitanja odakle smo
ni gdje ćemo stići,
pijemo đul-šerbe
s Bukovskim i Hajjamom.
U pijanstvu zatrepere glasovi
pokušavajući da otkrijemo tajne
mjesečevih mlađaka i uštapa.
Pa, bilo je i prije nas svijeta,
prije svih naših tragova i glasova,
bit će ga i kada odemo,
a jednog dana ćemo zauvijek otići.
Zato slavimo i kudimo stvaranje.
P o e z i j u.
Kome u skute nije pala,
krvopija otrovna i slatkoriječiva!?
Čije srce nije ranila,
u kom se domu
krvlju natopljenom,
bolom i očajem,
nije prosuo opojni
miris njene tinte.
Ili je možda to samo
ono naše u trenutku doživljeno,
nenapisano.
Ima li smisla njen topot
u tom savršenom haosu?
Gasimo žeđ,
skidajući mrak
sa paučine vremena.
Ljubimo da prođe,
sisajući mlijeko zemaljsko.
Mrzimo je… Mrzimo.
I bezbroj puta kažemo
voljena moja.
Čupamo vunene snove,
oplakujemo i smijemo se
Svemu što njen ples
dodirne i u pepeo pretvori.
Od anđela do đavola
bez porijekla i doma.
Kopamo i lutamo po
haustorima.
Ja, Bukovski i Hajjam.
Ništa drugog osim
plavog neba i opijuma.
Poezijo, rugamo ti se
slaveći tvoju veličinu.